S modnim dizajnerom Robert Severom razgovarali smo o njegovoj nedavnoj reviji koja se održala u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pod imenom Forever… I love you. O organizaciji događaja, izazovima, inspiraciji i naučenim lekcijama više u nastavku.
S kojom namjerom si organizirao reviju? Što dobivaš takvim jednim događajem?
Reviju sam želio napraviti jer sam želio da imamo jednu priču koja je potpuno zaokružena, da se ne bazira samo na kolekciji koja će biti fotografirana za kampanju ili za društvene medije ili potrebe prodaje.
Želio sam da naši kupci, klijenti, prijatelji, ljudi s Kojima surađujemo i koje volimo mogu uživati u jednoj vizualizaciji te priče. Bilo mi je jako bitno da mogu komunicirati baš direktno sa ljudima, da osjete emociju, glazbu, atmosferu Lisinskog.
Želio sam da naši kupci, klijenti, prijatelji, ljudi s Kojima surađujemo i koje volimo mogu uživati u jednoj vizualizaciji te priče. Bilo mi je jako bitno da mogu komunicirati baš direktno sa ljudima, da osjete emociju, glazbu, atmosferu Lisinskog.
Htio sam da priča bude potpuno zaokružena jer mi je za ovu kolekciju to bilo potrebno. Nekad mi to nije bitno, nekad se mogu zadovoljiti samo sa fotografijama, kampanjama, ali mislim da je ova kolekcija baš zahtijevala reviju. Ne nužno iz razloga zato što je to bilo već 21 godina rada i stvaranja nego naprosto sam vizual kolekcije zahtijevao je da se tako napravi. To je bila moja vizija, jednostavno sam morao to odraditi.
Kako si izabrao lokaciju i koncept događanja?
Nisam previše razmišljao uopće o prostoru. To je bilo isto kao i sve stvari koje radim. Kada sam kreativno u nečemu jednostavno se prepustim toj viziji. Kad smo razgovarali o prostoru imao sam samo misao jedan dan – to mora biti Lisinski! Zanimljivo je i to da sam svoju prvu kampanju za prvu kolekciju Forever Sever snimao u Lisinskom 2001. godine i nekako mi je nakon 21 godine poslije bilo drago vratiti se ponovno i opet taj Lisinski zagrliti na drugačiji način.
Za mene je i taj prostor mjesto koje odražava prestiž, kulturu. Odražava nešto posebno u ovom gradu. Još od malena kad sam išao po poklone Djeda Mraza u Lisinski na koncerte Novih Fosila uvijek sam bio zadivljen velikim lusterima tamo. Meni je to uvijek bio najveći glamur u gradu.
80ih zapravo kad je bio u svojoj špici postojanja, Lisinski je doista bio znak glamura u Zagrebu.
Na koje si sve faktore morao obratiti pozornost? Koji je bio najzahtjevniji korak?
Bilo mi je najzanimljivije kako nakon toliko godina ne prikazivanja samostalnih kolekcija ponovno se vratiti u to i vidjeti da li još uvijek imam dovoljno hrabrosti da se upustim u takav izazov. Ja sam svojih prvih 13 kolekcija sam odradio – od organizacije do sponzorstva te sve što je trebalo.
Bilo mi je zanimljivo vidjet da li još uvijek imam živaca za biti dio te priče. Shvatio sam da nemam i da sam dovoljno sazrio da mogu priznati da ne mogu sve sam i da mi trebaju ljudi oko mene.
Na sreću, kroz neke druge prilike, kanale i poznanstva sam uspio okupiti ljude koji su imali dovoljno entuzijazma da se upuste sa mnom u ostvarivanje te priče te da su sva svoja znanja i alate prepustili za ostvarivanje te moje vizije. Bilo je jako izazovno doći do novaca.
Uvijek moraš imati sponzora ili sponzore koji će ti osigurati taj financijski push. Ti naravno kao autor moraš biti vrlo jasan u tome što ti prezentiraš – tko si, što je tvoj brend, što to sve znači kako bi ti sponzori koji možda ni ne znaju za tebe ili nisu svjesni mogli biti dio te vizije. Oni bi trebali odlučiti da žele surađivati s tobom.
Koliko je teško bilo pronaći sponzore?
Pronaći sponzore je uvijek najteža stvar. To nema veze s tim da li je to bilo ’98., 2000. ili sada. Mijenja se samo zahtjev samog sponzora – hoće li to biti objava u novinama s njihovim logotipom kako je to bilo prije, preko objava na društvenim mrežama kao što je sad.
Ta ekstenzija potreba je drugačija. Ono što oni zahtijevaju je da budu nekako povezani uz sam brend i sam rad, a meni je isto kao autoru bitno da to budu brendovi koji imaju nekakvu poveznicu ili da sadrže nekakav faktor koji koristim u svakodnevnom životu ili stvaranju.
Postojanje neke sinkronizacije, da to nije nešto što je potpuno drugačije. Netko tko se bavi izradom raketa za Svemir nema veze s mojom estetikom i s nečim što ja prezentiram.
Potpuno sam zadovoljan time da smo napravili kolekciju kao tim. U nekoliko mjeseci smo napravili baš jednu sadržajnu priču koja je potpisana mojim potpisom od početka do kraja. Svaki konac je izabran, svaki gumbić. Napravljeno je baš onako kako smatram da bi kolekcija trebala biti odrađena.
Potpuno zanatski, potpuno točno sa svim elementima koje mi kao brend imamo. Naravno nakon toga sam izrazito zadovoljan jer je to bilo u prostoru u kojem sam želio, kojeg sam sanjao.
Ta vizija s nekakve artističke strane potpuno je ispunjena. Ono gdje bi trebalo još više vremena posvetiti je sama organizacija i planiranje događaja.
Bilo bi dobro razgovarati sa sponzorima, pronaći još neke bolje logističke stvari kako bi bilo još lakše za sve. Ne volim stres i ne volim dramu tako da pokušavam maksimalno napraviti da sve ide i da je jednostavno, da uživamo taj dan.
To možemo jedino tako ako smo unaprijed dovoljno pripremljeni. Pa već sada početi raditi na stvarima za proljeće. Afirmirati i manifestirati da se to dogodi. Jednostavno još kliznije kako bi opušteno uživali i imali sve pod kontrolom. Dati više vremena za organizaciju samog eventa.