Razgovarali smo s doc. dr. sc. Mirelom Holy, bivšom ministricom zaštite okoliša i prirode, a sada profesoricom na Sveučilištu VERN’. Odnosi s javnošću – koju ulogu imaju danas, na koji način oblikuju poslovne procese te mogu li se ipak izvoditi na etičan način pročitajte u nastavku.
Obzirom da djelujete u raznim sektorima, od akademskog i političkog do mode, gdje biste smjestili PR u cijeloj priči? Smatrate li da je PR baza svih drugih sektora ili samo potporanj?
Odnosi s javnošću su jako bitni za sve djelatnosti s kojima se bavimo zato što su oni dio poslovnog planiranja i poslovnih politika. Mislim da ne postoji nijedan sektor u kojem je više važno imati odnose s javnošću u odnosu na druge.
Moj je dojam da u posljednje vrijeme kada je o Hrvatskoj riječ akademski sektor jako malo koristi odnose s javnošću što je šteta jer su moderni odnosi s javnošću odnosno prva agencija koja je bila osnovana 1900. godine u Bostonu, prvi klijent joj je bilo sveučilište Harvard.
Moja percepcija sada je da je daleko više korištenja odnosa s javnošću u korporativnom sektoru i u sektoru politike nego recimo u akademskom sektoru. U današnje vrijeme i nevladine organizacije više koriste odnose s javnošću tako da mislim da se odnosi s javnošću danas već prepoznaju kao jako važan alat za ispunjavanje poslovnih ciljeva bilo koje organizacije.Predajete na komunikacijskim studijima te ste ujedno i autor udžbenika o PR agencijama, a istovremeno djelujete i u praksi. Koliko se teorijski dio priče razlikuje od svakodnevnog rada u komunikacijskoj industriji?
Moj je životni put bio takav da sam ja prvo počela raditi u sektoru odnosa s javnošću, a tek kasnije sam ustvari krenula i predavati i više se obrazovati u području odnosa s javnošću što mi je naravno bilo potrebno i za posao koji sam radila tada, a bilo mi je potrebno naravno i za posao predavačice.
Morate se kontinuirano obrazovati da biste mogli prenositi znanje nekome. Mislim da je daleko bolji put kada se prvo završi studij iz područja odnosa s javnošću nego kad morate odnose s javnošću učiti u hodu.
Meni je jako jako drago da se razvoj industrije odnosa s javnošću u Hrvatskoj u posljednjih desetak i više godina vidi upravo i kroz nastajanje sve većeg broja tih različitih studija odnosa s javnošću gdje mladi profesionalci koji izlaze s tih studija nalaze svoja mjesta za zaposlenje i u agencijama za odnose s javnošću i u korporacijama i u političkim strankama, nevladinim organizacijama, međunarodnim organizacijama.
Dakle danas skoro svaka organizacija već ima u svojim poslovnim timovima ljude koji se profesionalno bave odnosima s javnošću.
Često ste na predavanjima govorili kako su odnosi s javnošću nerijetko etički i moralno upitni. Smatrate li da se u Hrvatskoj može uspješno baviti PR-om, a da se pritom ne krše nikakve etičke norme?
Ja bih rekla da su odnosi s javnošću jedan instrument. Instrument sam po sebi nema niti pozitivnu niti negativnu etičnu dimenziju. O nama samima koji se bavimo odnosima s javnošću ovisi da li će ti odnosi s javnošću biti etični ili neetični.
Mislim da je jako pogrešno kad se u javnosti stvara percepcija da je cjelokupna djelatnost neetična. Djelatnost ne može biti neetična, može biti samo neetični ljudi koji rade tu djelatnost.
U tom smislu mislim da treba jačati ne samo sustav odgovornosti nego i edukaciju, medijsku pismenost ljudi koji se bave odnosima s javnošću jer nerijetko oni ni ne prepoznaju različite neetične elemente u pružanju usluga odnosa s javnošću.
Nipošto ne volim kada se odnosi s javnošću smatraju neetičnom djelatnošću. Da li se u današnje vrijeme može baviti odnosima s javnošću, a da to potpuno bude u skladu s etikom?
S obzirom da sam imala praktično iskustvo i u agenciji i u tijelu javne vlasti, radila sam i za jednu udrugu na projektima odnosa s javnošću rekla bih da je to jako jako izazovno, ali se može. Ne moramo biti veći katolici od pape u tom smislu, ali je jako bitno da nikad ne napravimo jedan potez previše. Uvijek postoji neka granica koju svi normalni ljudi znaju u kojem trenutku ne smiju preći.Gledajući iz vaše perspektive, djelovali ste u različitim ulogama – od ministrice do predavač, što biste rekli koja pozicija omogućava najveći utjecaj? U kojem području ste vidjeli najveće promjene?
Naravno politika. Politika je moja najveća ljubav, smatram da je politika najljepši posao na svijetu zato što vam daje instrumente s kojima možete u kratkom vremenu mijenjati društvo nadam se na bolje.
Nažalost jako često umjesto da se politika koristi kao instrument dobre promjene društva događa se upravo suprotno te postaje jedno neetično sredstvo, ja bih rekla za osobno bogaćenje.
Mislim da mi je ta pozicija jako pomogla, ne možda da promijenim i donesem neke konkretne promjene jer sam bila jako kratko ministrica zaštite okoliša, ali vam jača u velikoj mjeri i javnu vidljivost, a rekla bih i društveni utjecaj. To mi je omogućilo da se kasnije pozicioniram kao svojevrsni društveni influencer.
Poznati ste osim po svom radu i po svome avangardnom stilu i velikom modnom znanju, što bi ste rekli koliko moda ima utjecaj na izgradnju osobnog brenda? Smatrate li da je vama više doprinijelo ili sputalo u vašem radu?
Rekla bih i jedno i drugo. Ja sam se razlikovala od drugih političara i političarki, jasno je na prvi pogled kad vidite da osoba na drugačiji način izgleda. To mi je omogućilo da budem medijski daleko primjećenija nego neke moje druge kolegice ili kolege,
Kada vam prate stil i ako vide da imate nešto za reći, onda počnu pratiti i ono što govorite. Rekla bih djelomično da mi je s jedne strane jako i pomoglo, ali s druge strane onda se događa to da je više u fokusu vaš izgled nego vaša politika pa to može biti i ograničavajući faktor.
Sve u svemu smatram da osoba treba biti onakva kakva je, to je dio i nekakvog integriteta osobe i smatram da je moj stil sastavni dio mene i da kad bih ga ja mijenjala ili prilagođavala ukusima publike da bi to na neki način bilo i varanje birača. Oni ne bi dobivali ono što ja jesam, a mislim da birači trebaju znati ono što biraju u svim aspektima i da je to nešto što je sastavni dio integriteta bilo koje osobe.
