Poezija – Hrvoje Sapina

Morske misli  

Rozi flamingo, odraz sutona na vodi,  lelujaući sedef svuda unaokolo.

Ti kao sjećanje, mi kao prošlost.

Taj tren odlučim da te utopim  ko žlicu slučajno upadnutu u med.

Ti hladni metal, ja jantarna slatkoća oko tebe.

Sedef  leluja  unaokolo, suton se odražava na vodi,

rozi flamingo pleše na struji,  ti ne postojiš više.

Zar i tuga može biti zen?

Nesanica

Nazad su se  vraćale samo loše misli i dobra sjećanja,

moždane vijuge umorne od pokušaja stalnog spremanja tebe u svoje prašnjave ladice.

U stalnoj si mjeni mojih misli,

plima si osjećaja što navire,

i oseka tuge što poslije ostaje jer nisi tu.

Da li ju poznajete?

Uznemirujuće je kako šarmantna može bit, i za tren učiniti da je svi vole, te  instant izazvat leptiriće  u trbuhu čim zatrepće onim velikim, Betty Boop očima boje ebanovine. Uznemirujuće je kako te može razoružat  u trenu,  dok se grohotom zasmije, ili  kad ispuca foru iz svog uma britkog poput sablje, dok usnama od višanja jede mekani sladoled okusa vanilije iz aparata gradskog sladoledara i hoda onako grunge i retro,
kroz ljeto.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *