Morske misli
Rozi flamingo, odraz sutona na vodi, lelujaući sedef svuda unaokolo.
Ti kao sjećanje, mi kao prošlost.
Taj tren odlučim da te utopim ko žlicu slučajno upadnutu u med.
Ti hladni metal, ja jantarna slatkoća oko tebe.
Sedef leluja unaokolo, suton se odražava na vodi,
rozi flamingo pleše na struji, ti ne postojiš više.
Zar i tuga može biti zen?
Nesanica
Nazad su se vraćale samo loše misli i dobra sjećanja,
moždane vijuge umorne od pokušaja stalnog spremanja tebe u svoje prašnjave ladice.
U stalnoj si mjeni mojih misli,
plima si osjećaja što navire,
i oseka tuge što poslije ostaje jer nisi tu.
Da li ju poznajete?
Uznemirujuće je kako šarmantna može bit, i za tren učiniti da je svi vole, te instant izazvat leptiriće u trbuhu čim zatrepće onim velikim, Betty Boop očima boje ebanovine. Uznemirujuće je kako te može razoružat u trenu, dok se grohotom zasmije, ili kad ispuca foru iz svog uma britkog poput sablje, dok usnama od višanja jede mekani sladoled okusa vanilije iz aparata gradskog sladoledara i hoda onako grunge i retro,
kroz ljeto.
